-Priredio: Miladin VELjKOVIĆ
Naš poznati publicista i popularizator nauke Vojislav Budo Gledić do sada je objavio oko šezdeset samostalnih naslova, u kojima je opisao život i stvaralaštvo najvećih domaćih i stranih naučnih umova. Neke od tih knjiga, sa njegovim uvijek ljubaznim odobrenjem, feljtonizirali smo na ovom mjestu, a Gledić je naročito postao poznat po ediciji „Velikani srpske nauke”, koju su u osam knjiga objavile ugledne izdavačke kuće „Štampar Makarije” iz Beograda i podgorički „Oktoih”.
U njegovom raznovrsnom stvaralačkom interesovanju značajno mjesto, prepoznatljivo od čitalaca, zauzima i oblast atronomije, kojoj je posvetio veliki broj zapaženih radova. Trenutno privodi kraju radove na rukopisu obimne knjige „Vasiona kroz vjekove”, iz koga u ovom broju objavljujemo jedan duži odlomak.
„Krajem srednjeg vijeka u sjevernoj Italiji se razvijaju gradovi koji stvaraju novi način proizvodnje i postepeno izgrađuju drugačije uslove društvenih odnosa i rada u odnosu na seoski način života. Bogata tradicija, uz očuvanje pojedinih trgovačkih, zanatskih i proizvodnih elemenata društvenog i državnog života imala je veliki uticaj i na razvoj ostalih oblika rada i aktivnosti gradskog stanovništva. Razvijaju se novi i raznovrsniji načini proizvodnje, jača i širi se trgovina na međunarodnom nivou, a razvoj pomorstva umnogome doprinosi stvaranju jedne mnogo drugačije i povoljnije klime na svim područjima svakodnevnog života. Slobodniji i poletniji način života gradskog stanovništva, u odnosu na seoske i feudalne izolovane zajednice, uticao je i na razvoj duhovnog, filozofskog i naučnog stvaralaštva. To se posebno ispoljilo tokom velikog evropskog pokreta poznatog pod imenom humanizam i renesansa.
Ovdje se ne možemo detaljnije baviti ukazivanjem na mnogobrojna dostignuća proistekla iz tog velikog evropskog sveukupnog preokreta, ali treba ukazati da se u to vrijeme ljudi okreću ovozemaljskim problemima umjesto ranijeg viševjekovnog primata davanog nebeskim i teološkim pitanjima. I astronomija je predstavljala jedno od glavnih područja stalnog interesovanja pojedinih obrazovanih ljudi koji su se upoznali sa dostignućima antičkih velikana. Novi prevodi na latinski jezik najznačajnijih naučnih i filozofskih djela iz starog vijeka predstavljali su solidnu osnovu ne samo za upoznavanje sa uspjesima i dostignućima starih civilizacija, već i polazište za nova i mnogo značajnija dostignuća. Kada su Turci seldžuci zauzeli Vizantiju, padom Carigrada u njihove ruke 1453. godine mnogi obrazovani Vizantici su napustili svoju otadžbinu i doputovali u Italiju, gdje su veoma lijepo primljeni. Oni su sa sobom donijeli mnogo originalnih i veoma značajnih starih spisa i time omogućili da se Evropa počne postepeno upoznavati sa pravim i originalnim učenjima Platona, Aristotela, Euklida, Eratostena, Ptolomeja i drugih korifeja filozofske i naučne misli staroga vijeka.
Za razvoj astronomije u 15. i 16. vijeku poseban značaj su imala velika pomorska putovanja koja su Evropljani počeli da preduzimaju ploveći po ogromnim okeanskim pučinama. U smjelim i opasnim plovidbama po nepoznatoj okeanskoj pučini bilo je neophodno poznavati astronomiju i njene metode, kako bi se ona mogla koristiti u nautičke svrhe. U okviru pomorskih putovanja nastajale su sve bolje astronomske tablice, kako bi se pomorci mogli snabdjeti pouzdanim podacima, od čije tačnosti je zavisio ne samo uspjeh dugačkih plovidbi, već i život same posade prepuštene ćudima okeanske pučine. Prodorom Mongola, a potom i Turaka u Evropu trgovački putevi prema Dalekom istoku izgubili su raniji značaj. Zatim padom Carigrada u turske ruke prestala su ranija karavanska putovanja preko ustaljenih pravaca ka Indiji. Zato su pomorci odlučili da nađu pomorski put do te oblasti. Portugalski pomorci su počeli da istražuju sjeverenozapadnu Afriku od 1415. godine, da bi se potom počela nizati mnogobrojna otkrića i stvarali pomorski putevi po okeanskoj pučini. Konačno je italijanski pomorac Kristofor Kolumbo (oko 1451–1506), pod zastavom španske kraljevine, otkrio Ameriku 1492. godine.
Za razvoj nauke, kao i svekolikog kulturnog, duhovnog i filozofsko- civilizacijskog preobražaja veliku ulogu je odigrao pronalazak štampe i novi način umnožavanja knjiga i drugog štampanog materijala. Pronalazak štampanja pokretnim slovima je načinio njemački majstor Johan Gutenberg (1400–1468), koji je prvi došao na ideju da izlije slova od pogodnog metala (lako topljivih legura) i da od pojedinačnih slova sastavlja riječi, rečenice, redove i stranice. Ujedno je usavršio i štamparsku mašinu, odnosno pogodnu presu, koja je otiskivala pripremljene forme na odgovarajući papir. Prvu štampariju je otvorio u gradu Majncu 1455. godine, gdje je odštampao dva izdanja Biblije, što je istovremeno predstavljalo prvu izradu knjiga novom i originalnom tehnikom. Gutenbergov pronalazak je predstavljao revolucionarni preobražaj u smislu bržeg, lakšeg, jeftinijeg i masovnijeg načina umnožavanja knjiga. To je imalo veliki značaj i za razvoj astronomije i u širenju novih ideja, koje su stvarali veliki umovi, počevši od 15. vijeka”.
(Nastaviće se)